Uvod u hiropraktiku
Koliko
puta ste imali priliku da čujete od prijatelja ili poznanika kako se žali na probleme
vezane za kičmu i zglobove? A možda ste imali tu nesreću da ih i sami iskusite.
U svetu, hiropraktika (popularno „kiropraktika“),
osteopatija, i manuelna medicina se već decenijama unazad, tim problemima
izuzetno detaljno bave. U Srbiji, prema pravilniku
o tradicionalnoj medicini, hiropraktika zauzima posebno mesto kao metoda za
telesno restrukturiranje. Kod nas, zdravstveni radnici koji najčešće praktikuju
manuelnu terapiju su lekari i fizioterapeuti.
Praktičari manuelne (manipulativne) medicine
primenjuju mnoge tehnike, a osnovni cilj svima je omogućavanje MAKSIMALNOG
BEZBOLONOG POKRETA. To se postiže finim „podešavanjem“ zglobova gde se posebna
pažnja posvećuje kičmenom stubu i zglobovima između kičmenih pršljenova. Da bi
se to omogućilo nije dovoljno da zglob samo „krcne“ već je potrebno da se
zategnuto vezivno tkivo u okolini zgloba opusti. Isto važi i za mišiće; a kada
se napetost otkloni, nervi i krvni sudovi oko zgloba će normalno funkcionisati
što će se odraziti na ceo organizam.
Zašto „nameštati“ zglobove, a naročito kičmu?
Osteopate i hiropraktori ustanovili su vezu između izmeštenog zgloba i bola,
kao i smanjenog obima pokreta ali i mnogih drugih bolesti. Dovoljno je da su
kosti nekog zgloba pomerene svega koji milimetar jedna u odnosu na drugu pa da
to prouzrokuvje čitav niz problema: bolovi u zglobu i tkivu oko zgloba,
napetost u mišićima i tetivama, labav zglob, glavobolje, vrtoglavice, psihičku
napetost, trnjenje i bolove duž ruke ili noge itd. Sa druge strane, između
zglobova kičmenih pršljenova prolaze važni nervi koji, između ostalog, regulišu
rad unutrašnjih organa. Lako je zaključiti da će njihovo nesmetano
funkcionisanje doprineti zdravlju celog organizma.
U hiropraktici (kao i u drugim oblastima manuelne
medicine) koriste se tehnike koje brzim, naglim i bezbolnim pokretom nastoje da
tretiraju problem. Ovakav oblik terapije često prati zvučni efekat u vidu
„krckanja“ i naziva se „High Velocity Low
Amplitude (HVLA) techniques/thrust“, odnosno „potisak/tehnike velike brzine male amplitude“. Međutim, postoje i
druge vrste mnogo suptilnijih tehnika tzv meke
tehnike kao što su: miofascijalno oslobađanje, kraniosakralna terapija,
ligamentorno artikularno istezanje, mišićno energetske tehnike, poziciono
oslobađanje, visceralne tehnike.
Ovim metodama mogu se tretirati najrazličitija
oboljenja vezana za mišićno – skeletni sistem: diskus hernije, degenerativna
reumatska oboljenja kičme i drugih zglobova, stanja posle sportskih povreda,
bolovi u mišićima i zglobovima, itd...
Коментари
Постави коментар
Reakcije