Постови

Smernice za zdraviji mišićno skeletni sistem

Opšte je poznato da je pokret značajan za kičmu, zglobove pa i za zdravlje u celini. Ko pronađe vremena da se posveti svom telu vežbanjem nekoliko puta nedeljno, možemo reći da je napravio pravi uspeh u današnjem brzom načinu života. Ali da li smo odabrali pravu fizičku aktivnost? Da li je baš to ono što nam treba? Da li smo zaista na pravi način aktivirali mišiće i zglobove kako bismo produžili vek dragocenom nam mišićnoskeletnom sistemu? Ovo su sve pitanja koje unose konfuziju kada je u pitanju odabir odgovarajuće fizičke aktivnosti. Zglobove ne održavaju samo ligamenti već i mnogi mišići u okolini, koji, kao opruge, omogućavaju stabilnost, odnosno najoptimalniji položaj u kome će se zdravlje zglobova očuvati. Tu je i nervni sistem koji svojom konstantnom regulatornom aktivnošću nastoji da održi kontrolu nad nabrojanim elementima. Ako su mišići preopterećeni, brzo se zamaraju i popuštaju, a zglobovi se postavljaju u ne adekvatan  položaj. Na strani zgloba gde mišići nisu premor

Double crush i multiple crush sindromi

Sindrom karpalnog i kubitalnog kanala , sindrom gornje torakalne apreture , ali i drugi, mogu postojati kao pojedinačni skupovi simptoma, ili mogu biti prisutni istovremeno u okviru double/multiple crush sindroma, tj sindroma  duple/multiple kompresije. Takođe, kompresije drugih nerava, češće ruke ( plexus brachialis ), mogu biti kompromitovani i tako se uvrstiti u ovaj sindrom, kompleksan dijagnostički i terapijski. Dakle, na putu prostiranja, živac može biti pritisnut na dva ( double ) ili više ( multiple ) mesta i tako istovremeno proizvesti simptome karakterisične za više različitih nerava. U slučaju vratne diskus hernije , gde je došlo do pritiska na korenove nerava ruke, niži delovi istih će biti više osetljiviji i samim tim podložniji oštećenju na drugim mestima. Isto tako, zbog interakcije između centra i periferije nerva u oba pravca (metabolizam, nervni impulsi, cirkulacija), oštećenjem na nižem nivou, lakše će nastati i lezija na višem nivou. U slučaju bottleneck sin

Karpal tunel sindrom i manuelna terapija

Pri ponavljanim, dugotrajnim aktivnostima sa šakom savijenom prema dlanu ( palmarna fleksija ) i prema ма lom prstu ( ulnarna devijacija ) i savijenim prstima, javljaju se karakteristične tegobe: utrnulost ili bol u šaci, ručnom zglobu, palcu, kažiprstu i srednjem prstu. Ovi simptomi posledica su nedovoljne zapremine anatomskog prostora u predelu ručnog zgloba (tzv. karpalni tunel ) gde nervus medianus  biva pritisnut. Karpalni tunel je prostor u ručnom zglobu predviđen za prolaz nerava, krvnih sudova i tetiva mišića. Sa dlanske strane ograničen je karpalnim ligamentom („krov“), dok „pod“ čine kosti ručja. Samo nepovoljna pozicija šake pri učestalnim aktivnostima, kao i direktan pritisak na nervus medijanus, očigledno će dovesti do njegovog oštećenja. Međutim, s obzirom da je sve vezivno tkivo (ligamenti, ovojnice tetiva) podložno upali i otoku, naročito nakon prekomerne aktivnosti, to će još više suziti prostor za nesmetano pokretanje nerva kroz kanal. Mnoga druga stanja, boles

Sindrom kubitalnog kanala i manuelna terapija

Tup bol sa unutrašnje strane lakta, koji se obično javlja nakon dugotrajnih fizičkih aktivnosti sa savijenom rukom u lakatnom zglobu, povezan je sa oštećenjem ulnarnog nerva koji je najčešće pritisnut okolnim mišićno koštanim i vezivnim tkivom. To su npr. konstantno i digotrajno podizanje teškog tereta, neprekidan rad sa šrafcigerom ili čekićem, naporno vežbanje sportista, sviranje na žičanim instrumentima. S toga, osobe u pojedinim zanimanja više su podložnije ovom stanju. Na putu prostiranja kroz lakat, podlakticu i šaku, nervus ulnaris prolazi kroz nekoliko anatomski uzanih prostora, ograničenih okolnim tkivom koje upravo na tim mestima testiraju elastičnost nerva, sužavajući kanal kroz koji prolazi. Nerv se nakon dovoljne iritacije upali, otekne i fibrozira (postane rigidan), ne može da odgovori na zahtevna fizička opterećenja, već nastavlja da trpi oštećenja. Dodatno, živac može da se fiksira za okolno vezivno tkivo što još više doprinosi njegovoj ne elastičnosti. Ovakav sc

Thoracic outlet syndrome i hiropraktika

Kada su rameni splet nerava ( plexus brachialis ) i potključna vena ( vena subclavia ) kompromitovani okolnim strukturama na putu prolaska između prvog rebra i ključne kosti, dolazi do pojave bolova, trnjenja, oduzetosti ili hladnoće u ruci. Ovaj skup simptoma naziva se thoracic outlet syndrome tj sindrom torakalne aperture . U zavisnosti od uzroka, naziva se još i kostoklavikularni sindrom, sindrom vratnog rebra, skalenus sindrom, hiperabdukcioni sindrom, sindrom spuštenog ramena . Urođene anatomske abnormalnosti jedan su od uzroka nastanka ovog sindroma. Postojanja dodatnog rebra na poslednjem sedmom vratnom pršljenu (vratno rebro), zatim uvećan poprečni nastavak istog pršljena povezanog fibroznom trakom za prvo rebro, anomalije prvog rebra, anomalije skalenskog mišića, anomalije položaja i sastava pleksus brahijalisa. S druge strane, narušeni biomehanički odnosi elemenata neuromišićnoskeletnog sistema usled lošeg držanja i ponavljanih jednoličnih pokreta vezanih za pojedina z

Kraniosakralna terapija

„Koso postavljenje, kao riblje škrge, ukazuju na zglobnu pokretljivost mehanizma za respiraciju.“ Aludirajući na kosti lobanje, ovo je bila prva misao William Garner Sutherland – a 1899. godine, na svojoj završnoj godini studija osteopatije u Americi, videvši primerak specijalno pripremljene lobanje. Narednih 30 godina života, posvetio je izučavanju detaljnih anatomsko – fizioloških odnosa kraniosakralnog mehanizma . Istraživanjima je pokušavao da ospori sopstvenu tvrdnju o pokretljivosti kostiju glave i lica, međutim, i pored serije ozbiljnih eksperimenata nije uspeo da opovrgne činjenicu da spojevi kostiju lobanje odrasle osobe nisu fiksni. Kraniosakralni respiratorni mehanizam (KRM) , označava međusobne, ritmičke, nevoljne pokrete/odnose kostiju lobanje ( kranijum ) i krsne kosti ( sakrum ), tenziju tvrde moždane opne ( dura mater ) i drugih ovojnica, protok cerebrospinalne tečnosti ( likvor ), pokrete mozga i kičmene moždine. Prisutni su i rotatorni pokreti ekstremiteta. Svi n

Sindrom kratke noge i hiropraktika

Nejednakost u dužini nogu je izuzetno česta. Od 50% do 70% populacje može imati anatomsko skraćenje jedne noge, prema različitim izvorima. Razlika u dužini nogu postaje izraženija kako dete raste, pa ipak, tegobe uzrokovane ovim problemom najčešće se ispoljavaju u srednjem i starijem životnom dobu. Anatomsko i funkcionalno skraćenje jedne noge često je uzrok bola u leđima i posturalnog dizbalansa sa pratećim disfunkcijama neuromišićnoskeletnog sistema. Kada se govori o anatomskom skraćenju, jedna noga je fizički kraća od druge. Osim evidentne razlike u dužini cevastih kostiju nogu, deformiteti kolena i/ili stopala i poremećena mehanika kolenog zgloba učiniće nogu kraćom. Funkcionalno skraćenje posledica je posturalne akomodacije , tj prilagođavanja lokomotornog aparata na novonastalu raspodelu opterećenja na zglobove u stojećem stavu usled npr dislokacije više lumbalnih pršljenova. Idiopatska skolioza , takođe, može biti jedan od uzroka. Tada se karlica naginje i povlači nogu pre